Kako bi dopunila kućni budžet Aleksandra Kuljanin, trgovac iz Rogatice, već godinama pravi razne ukrasne predmete najčešće reciklirajući stari papir, a mala umjetnička djela koje stvore ruke ove vrijedne žene sugrađani poklanjaju za razna slavlja.
– Riječ je uglavnom o sitnijim stvarčicama u vidu suvenira kao što su prstenovi, ikebane, korpice za cvijeće, vještačko cvijeće, ukrasne flaše. Idealne su za poklon u raznim prigodama kao što su slave, svadbe, Dan zaljubljenih, Osmi mart i slično – priča Aleksandra, inače članica Udruženja žena “Rogatica”.
Uz papir, uglavnom stari, osnovni repromaterijali koji koristi su tutkalo, vodene i druge trajnije boje, kukuruzovina i slično.
– Najčešće su to moje lične kreacije, a ponekad inspiraciju pronađem i na internetu ili u nekom ženskom časopisu – priča Aleksandra koju mnogi znaju po nadimku Sandra.
Njene rukotvorine neizostavne su na svakoj manifestaciji koje organizuje Udruženje žena “Rogatica”.
– To je u ovim uslovima jedino moguće sa moje strane. Razapeta između kuće i porodičnih obaveza i posla možda nisam dovoljno aktivna u Udruženju, ali ono što dajem, dajem od srca i sa zadovoljstvom – priča ona.
Iako se od ovog hobija, kaže, ne može živjeti, dobro dođe da popuni kućni budžet uz minimalac koji zarađuje radeći kao trgovac.
Ova vrijedna žena, koja je u Rogaticu došla kao izbjeglica iz Konjica, u životu se nije libila nijednog posla.
– Naša porodica spašavajući žive glave i bez igdje ičega, dospjela je u Gacko gdje smo boravili nekoliko mjeseci, a zatim punih sedam godina u Višegradu, dok smo se 2004. godine, idući za poslom moga supruga Tomislava, našli u Rogatici i evo nas i danas. Ovdje smo kupili plac, izgradili kuću i savili porodično gnijezdo – priča Aleksandra.
Po dolasku u Rogaticu, iako po zanimanju tehničar mašinske obrade drveta, radila je razne poslove za dnevnicu.
– Obišla sam s jeseni veliki broj njiva na Borikama i okolini Rogatice vadeći krompir, a radovala sam se kad sam bila u mogućnosti da idem na sadnju novih šuma za račun Šumskog gazdinstva “Sjemeć”. I taj sezonski posao sam radila nekoliko godina, ali i vodila domaćinstvo u kome su uz mog supruga Tomislava, koji je građevinski radnik, bili svekar i svekrva i naš sin jedinac Stefan, koji je rođen 1997. i sada kao šumarski inženjer pokušava da nađe stalni posao – kaže Aleksandra.
