Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas obilježavaju praznik Prenos moštiju Svetog Aleksandra Nevskog.
Aleksandar Nevski je bio veliki ruski knez, sin kneza Jaroslava, i svetac Ruske pravoslavne crkve koji je 2008. godine proglašen za najveću ličnost ruske istorije. Iako je riječ o ruskom svecu, Aleksandar Nevski je postao simbol borbe za očuvanje pravoslavlja, pa ga kao sveca poštuju svi pravoslavni narodi slovenskog porijekla. To je slučaj i sa Srbijom, iako ga kao krsnu slavu u našoj zemlji proslavlja tek nekoliko desetina porodica, naročito u okolini Kragujevca.
Aleksandar Nevski bio je pravdoljubiv, žalostiv, istinski pobožan i prezirao je sujetu svijeta. Od rane mladosti bio je vjernik, a noći je, kako predanje kaže, najradije provodio u molitvi.
O čudima Aleksandra Nevskog postoje mnoge legende. Jedna od njih kaže da su se u crkvi gdje je počivalo tijelo sveca, jedne noći svijeće navodno same od sebe upalile, a dva starca izašla su iz oltara i prišla njegovom grobu, govoreći: „Aleksandre, ustani i spasi praunuka Dimitrija, koga napadaju tuđinci“.
Prema priči, Aleksandar je ustao iz groba i krenuo s njima, a sve je to navodno vidio čovjek koji brine o crkvi i o tome obavijestio crkvene vlasti. Sveštenici su mošti Aleksandra Nevskog postavili u kivot, i tom prilikom su bolesnici, prilazeći im s vjerom, dobili iscjeljenje.
Zbog toga se vjeruje da svako ko ima nekog bolesnog ili „slabog“ u porodici, mora ujutru otići u crkvu, zapaliti svijeću i pomoliti se ovom čudotvorcu, a da će on svakome ko mu se iskrenom molitvom obrati, pomoći.
Pored toga, u Srbiji se praznik Svetog Aleksandra Nevskog još zove i Lesendrovan, a običaj je da oni koji imaju goste obavezno svoje prijatelje još na kućnom pragu ponude rakijom.
Ako gosti dolaze u kuću u kojoj je danas krsna slava, treba da podignu čašu i nazdrave: „Ko slavu slavi i podiže, njega slava i ljudi pazili, slavio za mnoga ljeta i godina, sve bolje, punije i zadovoljnije!“
