Sveti prorok Samuilo prema crkvenom kalendaru obilježava se 2. septembra.
Sveti prorok Samuilo bio je 15. i poslednji sudija izrailjski. Živio je 1.100 godina pre Hrista, a rođen je u mjestu Ramatu, gdje se kasnije rodio i blagoobrazni Josif.
Kaže se da je nerotkinja Ana isplakala Samuila od Boga i posvetila ga njemu kada je napunio 3 godine.
Ovo je njegova besjeda:
“O, kako je promjenljivo srce čovječje! No od svih promjena njegovih jedna je sramnija od najsramnijih, a to je: kada vjerni postane nevjerni. I od svih promjena njegovih jedna je slavnija od najslavnijih, a to je: kada se nevjerni obrati i postane vjerni. Pokaj se prije nego što smrt zatvori vrata tvoga života i otvori vrata Suda. Pokaj se prije smrti, a pošto ne znaš čas smrti, pokaj se danas i sad, i prestani ponavljati grijeh svoj”.
Živeći u Silomu, kod kovčega zavjeta, Samuil je u 12. godini doživio istinito otkrovenje od Boga o kazni, koja je predstojila domu prvosveštenika Ilije zbog nevaljalstva njegovih sinova Ofnia i Finesa.
To otkrovenje se uskoro i zbilo: Filistejci potukoše Izrailjce, ubiše oba sina Ilijina i zaplijeniše kovčeg zavjeta. Kada je vjesnik saopštio ovu nesreću Iliji, ovaj pade mrtav na zemlju i izdahnu u 98 godini starosti. Isto se dogodilo i sa njegovom snahom, ženom Finesovom. Od tada, narednih 20 godina Izrailjci su bili robovi Filistejcima, a Bog je poslao Samuila da narodu propovjeda pokajanje, ako želi da se spase od neprijatelja.
Narod je tako uspio da odbaci tuđe idole, kojima je služio, a onda priznao Samuila kao proroka, sveštenika i sudiju.
Tada je Samuil pošao s vojskom na Filistejce i s božjom pomoću ih je sve pobio i oslobodio zemlju i narod. Samuil je potom mirno služio svom narodu do starosti. Vidjevši ga ostarjelog, narod mu reče da im postavi cara na svoje mjesto. Uzalud je Samuil odvraćao narod od toga govoreći mu da je Bog jedini njihov car – narod je ostao pri svom traženju.
Svi hrišćani koji slave Svetog proroka Samuila vjeruju da na današnji dan ne bi trebalo raditi nijednu sramnu stvar, a naročito olako uzimati dobro koje ti drugi čine. Budite zahvalni ljudima, ne budite malodušni.
Ako se neko ne hvali što vam je pomogao i ne traži nagradu za to, ne budite sitne duše, cijenite njegov trud.
