Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja Svetog apostola Tomu, praznik u narodu poznat kao Tomindan.
Sveti apostol Toma bio je jedan od dvanaestorice prvoapostola Hristovih. Širio je hrišćanstvo najprije u Palestini, potom u Persiji i Indiji, gdje je i usmrćen kopljima. Mošti su mu u četvrtom vijeku prenesene u grad Edesu, a potom u Carigrad.
Tomindan mnoge porodice u Republici Srpskoj i Srbiji obilježavaju kao svoju krsnu slavu. Kao esnafsku slavu, Svetog Tomu obeležavaju drvodelje, bačvari, kolari, stolari, užari, dunđeri, bunardžije, kaldrmdžije i zidari.
On je zaštitnik stolara jer je i sam bio drvodelja, a predanje kaže da je jednom pred njega izašao đavo u obliku lijepe devojke, koja ga je iskušavala. Sveti Toma se zagledao u nju, udario sječivom u kamen i otupio svoju sekiru. Zbog toga se toliko naljutio da je iz oblaka izazvao nezapamćenu kišu i njome utopio đavola. Stolari, drvodelje i zidari na današnji dan ne rade ništa jer je za njih danas veliki praznik.
I danas se ime ovog svetitelja često pominje u narodu, i to zbog izreke “nevjerni Toma” predanje kaže da je ovaj nadimak Toma dobio jer je bio jedini od svih apostola koji je smatrao nemogućim činjenicu da je Isus vaskrsao. A onda, kada se Hrist pojavio pred njim i ponudio mu da mu opipa rane, Toma je uzviknuo: “Gospod moj, i Bog moj!”
Osim što je bio nevjeran, priča legenda, Sveti Toma je imao problema i sa vremenom. Tako je, prema predanju, bio jedini apostol koji je
zakasnio na sahranu Presvete Bogorodice. Tužan zbog toga, tražio je da se grob otvori da bi se oprostio od svetice. Na opšte čuđenje okupljene mase, kada je grob otvoren u njemu nije bilo tijela, jer je Bogorodica vaskrsla. Tako je Toma, i nesvjesno, postao glasnik Božijih čuda na Zemlji.
Srbi vjeruju da na Tomindan ne treba nikuda putovati, pa postoji i izreka “Sveti Toma, sjedi doma”.
