Srpska pravoslavna danas slavi praznik Sretenje Gospodnje, kao uspomenu na dan kada je Bogorodica prvi put u hram uvela novorođenog Hrista da ga posveti Bogu.
Taj dan, kada se desio prvi susret Boga i čovjeka pod svodovima hrama, u pravoslavnoj crkvi važi za jedan od najsvečanijih događaja.
Praćen je riječima koje pravedni Bogonosac izgovara sa Bogomladencem u naručju i ujedno jednom od najljepših pravoslavnih večernjih molitvi “Otpusti sada raba tvojega Gospode, jer vidješe oči moje spasenje tvoje“.
Sretenje novorođenog Mesije koga je u jerusalimskom hramu u naručje primio pravedni starac, poznat kao sveti Simeon Bogonosac, slavi se uvijek četredesetog dana po rođenju Isusa Hrista.
Ovaj praznik, suštinski važan za hrišćanstvo kao prvi susret Spasitelja sa ljudima, spada u red Gospodnjih, ali i Bogorodičnih praznika, jer se na taj dan istovremeno veliča čistota Bogorodice koju je, kako kaže predanje, prvosveštenik Zaharija, otac Jovana Krstitelja, uveo u jerusalimski hram na mjesto određeno za djevojke.
Ovaj događaj iz života crkve opisan je u četvorojevanđeljima gdje se među svjedocima pominje i Ana kći Fanuilova, koja je prisustvovala Sretenju Gospodnjem i potom objavila stanovnicima Jerusalima da je “konačno stigao onaj koji je odavno najavljivan i očekivan”.
Predanje dalje kaže da su fariseji obavijestili cara Iroda o događaju u jeruslamskom hramu. Uvjeren da je to novi car koga su najavili proroci sa Istoka, Irod je naredio da ubiju Isusa. Međutim, prema uputstvu Anđela Božjeg, božanska porodica je već bila na putu za Misir.
Sretenje je jedan od 12 najvećih praznika hrišćanstva, a sama riječ “sretenje” označava susret.
Sretenje Gospodnje se kod hrišćana slavi na 40 dan od Božića. Po gregorijanskom kalendaru proslavlja se 2. februara, dok crkve koje se pridržavaju julijanskog kalendara, među kojima i Srpska pravoslavna crkva, proslavljaju 15. februara.
Sretenje se slavi od vremena cara Justinijana, kada je epidemija kuge odnosila i do 5.000 života dnevno, a zemljotres u Antiohiji ostavio za sobom veliku pustoš.
Slava Sretenja veoma je česta u srpskom narodu, koji za ovaj praznik vezuje svoju tradiciju i običaje.
Dan Sretenja 1804. godine presudan je za istoriju srpskog naroda, jer je tog dana Karađorđe Petrović podigao u Orašcu Prvi srpski ustanak.
Na Sretenje 1835. godine u Kragujevcu je proglašen i prvi Ustav kneževine Srbije, poznat kao Sretenjski ustav, a Republika Srbija na ovaj dan slavi Dan državnosti.
U našem narodu postoji i vjerovanje da se na Sretenje sreću zima i ljeto.
Ako na Sretenje osvane sunčan dan, a medvedi se, uplašeni od sopstvene sjenke, vrate u zimski san, vjeruje se da će zima potrajati još šest nedjelja.
Jedan od običaja je i da se na Sretenje Gospodnje obavezno pale svijeće, jer se vjeruje da plamen svijeće kuću štiti od groma i drugih nesreća, ali i da ima čarobnu moć.
Najzanimljivije od sretenjskih vjerovanja jeste da mlade djevojke treba da paze sutra koga će prvo ujutru sresti, jer će im mladoženja baš takav biti po izgledu i karakteru, prenosi Telegraf.
