Odlazeći visoki predstavnik Valentin Incko nametnuo je dopune zakone protiv Srba jer mu smeta izvještaj međunarodne komisije koja je utvrdila da u Srebrenici nije bilo genocida i da su tamo “sahranjeni” ljudi koji su još živi, izjavio je Srni predsjednik srebreničke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Branimir Kojić.
“Smeta im sve ono što se polako počelo otkrivati, a to je da su u Potočarima i Memorijalnom centru pokopani ljudi koji su poginuli prije 1995. godine, smeta im što smo otkrili da su tu pokopani ljudi koje je pobio Naser Orić, koji je sve svoje neistomišljenike ubijao i svi su sahranjeni u Memorijalnom centru. Postoje i živi ljudi koji se nalaze na tom spisku”, istakao je Kojić.
Kojić otkrio da je čovjek koji je radio u opštini Srebrenica, a prije dvije godine je otišao u penziju, takođe na spisku u Potočarima.
“Riječ je o vozaču Jusufu Smajloviću koji je vozio Hamdiju Fejzića, tadašnjeg predsjednika Organizacionog odbora za obilježavanje 11. jula. Sve to što smo otkrili do sada je mali dio jer svakim danom nam se javljaju bošnjačke porodice koje nam daju informacije da članovi njihovih porodica u Potočarima imaju nišan, a poginuli su na nekom drugom ratištu”, istakao je Kojić.
Kojić je naveo da Jusuf “Juso” živi u Potočarima, nedaleko od Memorijalnog centra. “Poznajem te ljude, a takvih je još. Čovjek koji je živio do mene i prodao je stan javno mi je govorio da u Potočarima ima nišan. Riječ je o komšiji Hamdiji Habiboviću. Sve se to ovdje zna, samo neko žmiri na našu istinu”, konstatovao je Kojić.
Kojić je naveo da je Smajlović nakon rada u opštini i odlaska u penziju dobio i ugovor o djelu u opštini da radi za potrebe 11. jula i da bude vozač Hamdije Fejzića.
Na pitanje Srne kako su živjeli ti ljudi koji su u isto vrijeme “i sahranjeni i živi”, Kojić je odgovorio da su živjeli najnormalnije.
“Do prije pet godina u Srebrenici je Bošnjak bio na vlasti, matičari su dva Bošnjaka i jedna Srpkinja, načelnik Odjeljenja za opštu upravu je Bošnjak koji na `Fejsbuku` slika dvije djevojčice sa zoljama uz potpis – zolje su spremne na osvetu, a Matična služba pripada opštoj uspravi. U ovoj zemlji ovakva kakva jeste sve je moguće”, rekao je Kojić.
On je napomenuo da je matičar u opštini Srebrenica Bošnjak koji dođe pred crkvu da obavi vjenčanje i ne želi da vjenča ljude dok se ne skloni zastava Republike Srpske, te da su i danas Srbi u Srebrenici građani drugog i trećeg reda.
“Naše žrtve ovdje niko ne želi da gleda”, rekao je Kojić i dodao da o ljudima poput Slađane Trifunović, Brana Vučetića, Milice Domitrijević i drugih, koji su sve izgubili u ratu, niko ne želi da priča.
Kojić je naveo i da je imao priliku da sluša kada je Valentin Incko govorio da mu je misija da pomaže bošnjačkim udruženjima i žrtvama, da je im je to javno govorio u lice.
On je poručio da nikada neće priznati nametnuti zakon. “Javno kažem da u Srebrenici nije bilo genocida. Republika Srpska nije genocidna, javno kažem da je Ratko Mladić heroj”, poručio je Kojić.
Valentinu Incku i onima koji podržavaju njegov nametnuti zakon poručuje da ga tuže. “Pri tome moraju imati u vidu da će morati da tuže sve rodoljubive i prave Srbe, jer svi isto mislimo”, smatra Kojić i ističe da su Srbi stradalnici na tom području.
On je dodao da je stradao i bošnjački narod, ali da je od polovine 1992. do 1993. godine više od 75 odsto srpskih žrtava. “Popaljena su nam sva sela, sva imovina razrušena, svi koji su mogli da budu otjerani, otjeran i su odavde. Da nije bilo Mladića i Vojske Republike Srpske na ovom području bi bilo učinjeno etničko čišćenje jer je to bio cilj Bošnjaka koji su htjeli da nam odsijeku put ka Drini, put ka Srbiji”, naveo je Kojoć.
Prema njegovim riječima, na svu sreću u tome nisu uspjeli stoprocentno.
“Mi nikada nećemo priznati taj zakon, genocida nije bilo i to je naš stav”, naveo je Kojić.
