Zamjenik predsjedavajuće Savjeta ministara Staša Košarac izjavio je da je zloglasni logor “Silos” u Tarčinu sarajevski Aušvic jer je tu 650 srpskih civila prošlo kroz najstrašnije torture, fizička i psihička zlostavljanja, prebijanja i mučenja glađu, od čega 24 nije preživjelo.
Košarac je danas, kada se navršava 29 godina od zatvaranja ovog sarajevskog kazamata, rekao da se uz sjećanje na milione žrtava stardalih u Holokaustu tokom Drugog svjetskog rata ne smiju zaboraviti ni stradalnici u sarajevskom Aušvicu i da te žrtve opominju da se takvi zločini nikada i nikome ne smiju ponoviti.
On je istakao da posebnu gorčinu nosi sramna izrečena kazna za ratni zločin nad srpskim civilima u “Silosu”.
“Nakon predugog, maratonskog sudskog procesa, od prvobitnih osam optuženih, drugostepena presuda izrečena je šestorici srpskih dželata – ukupno 42 godine zatvora. Sramota pravosuđa na nivou BiH, koje je i u ovom slučaju pokazalo da diskriminiše srpske žrtve i da za njih nema pravde”, napisao je Košarac na “Instagramu”.
Košarac je ukazao da i danas, nažalost, postoje političke težnje drugih da srpskom narodu uređuju način života, zemlje u kojima žive, da na osporavaju tradiciju, kulturu, vjeru i obrazovanje.
On je istakao da na sličan način danas stradaju Srbi sa Kosova i Metohije pod režimom premijera samoproglašenog Kosova Aljbina Kurtija.
“Dodatno je zabrinjavajuće što Sarajevo želi da otvori vrata banditu Kurtiju, čija politika je osuđena i od međunarodne zajednice, uključujući i SAD”, rekao je Košarac i upitao kakvu to poruku šalju?!
Košarac je poručio da je važno da se očuva Republika Srpska i Srbija, jer su jaka Srpska i jaka Srbija garant opstanka srpskog naroda na ovim prostorima.
“To nikada nije na štetu drugih naroda, jer mi ne želimo ništa tuđe, ali ne damo svoje”, rekao je Košarac.
On je podsjetio da je na današnji dan 1996. godine, dva mjeseca nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, zatvoren koncentracioni logor “Silos” u Tarčinu kod Sarajeva. Zatvoren je na isti dan, 27. januara, kao i zloglasni Aušvic 1945. godine.
“`Silos` je, prema svjedočenju bivših zatvorenika, imao sve elemente Aušvica. U ovom sarajevskom kazamatu, oko 650 srpskih civila prošlo je kroz najstrašnije torture, fizička i psihička zlostavljanja, prebijanja i mučenja glađu. NJih 24 nije izdržalo tu torturu. Nisu preživjeli”, podsjetio je Košarac i dodao da su u “Silos” zatvarani samo zato što su bili Srbi i što nisu htjeli da se povinuju tadašnjoj muslimanskoj vlasti.
Logor “Silos” ostaće upamćen kao jedan od tri najveća logora na teritoriji sadašnje Federacije BiH, ali i jedan od 126 kazamata za Srbe na području ratnog Sarajeva.
Većina logoraša koji su dočekali slobodu danas živi u prekookeanskim zemljama, daleko od mjesta zločina i zloglasnog logora koji je zatvoren na Svetog Savu – 27. januara 1996. godine, dva mjeseca nakon parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma i predviđenog roka za raspuštanje logora u BiH.
Ranija svjedočenja srpskih logoraša potvrđuju da je logor “Silos”, koji su muslimanske vlasti osnovale 11. maja 1992. godine u objektu u kojem se prije rata čuvala pšenica, imao sve elemente zloglasnog logora “Aušvic” iz Drugog svjetskog rata.
U njemu su uglavnom bili zatočeni civili sa područja Tarčina, Pazarića i okolnih mjesta, muškarci od 14 do 85 godina, kao i 11 žena od kojih je jedna bila u šestom mjesecu trudnoće, te 11 rezervnih vojnika, zarobljenih na borbenoj liniji u Hadžićima.
Najmlađi među njima bio je četrnaestogodišnji Leo Kapetanović, a najstariji osamdesetpetogodišnji Vaso Šarenac koji je umro u “Silosu” na temperaturi koja je uvijek bila za 10 stepeni niža od spoljašnje.
