Nekadašnji košarkaš fočanske “Sutjeske” i trener u Ženskom košarkaškom klubu “Crvena zvezda” iz Beograda, Vitomir Vita Blagojević preminuo je u Foči u 67. godini.
Blagojević je bio član zlatne generacije fočanskih košarkaša, koja je 1980. godine izborila plasman u Drugu saveznu ligu Jugoslavije.
U igračkoj karijeri nastupao je i za višegradsku “Vardu”.
Kao trener, Vita Blagojević uspješno je vodio juniorke beogradske “Crvene zvezde”, sa kojima je bio višestruki državni prvak.
Za njega se može reći da je imao veliku ulogu u razvoju, ne samo košarke u Foči, već i ženske košarke u Srbiji.
Iz generacije “Zvezdinih” juniorki, koje je Blagojević trenirao, čak 11 igračica obuklo je dres seniorske reprezentacije tadašnje SR Jugoslavije, odnosno Srbije i Crne Gore, što dovoljno govori o njegovoj stručnosti, posvećenosti i ljubavi prema košarci.
Kao trener je radio i u Bahreinu, a bio je dio tima stručnjaka koje je angažovao proslavljeni košarkaš Dejan Bodiroga u svom kampu u Trebinju.
Među kolegama i prijateljima ostaće upamćen kao veliki košarkaški stručnjak koji je otkrivao talente i stvarao prvotimce, nesebično se trudeći da znanje prenese na mlade igrače.
NJegov učenik i saigrač Davor Lugonjić, jedan od najuspješnijih košarkaša “Sutjeske” u istoriji ovog kluba, priča da je Vita bio prvo izuzetan čovjek, a onda i izuzetan pedagog.
“Bio je sjajan čovek, veoma posvećen košarci, veliki košarkaški znalac, zaljubljen u košarku u najpozitivnijem smislu, jer je vreme u kome se on bavio košarkom bilo amatersko bavljenje, bez ikakvih naknada iz čiste ljubavi. Pripadao je generaciji Željka Markovića, Radmila Kovačevića, braće Perišić, bio prva postava sa njima i doneo rezultate u Foči kakvi se posle toga, ni pre toga, nisu dešavali”, rekao je Lugonjić.
Kao profesor fizičkog vaspitanja, Vita Blagojević znao je da prepozna talenat kod djece i da ih na pravi način motiviše da zavole sport i da uporno rade na sebi.
Ispoljavao je izuzetnu strast prema košarci i posvećenost da znanje prenese na mlađe.
“Zaslužan je za razvoj mladih igrača. Nije bio sebičan da pokaže i pomogne, a kada sam ja u pitanju lično je zaslužan da sam uopšte igrao košarku i nastavio da igram. Moje igranje košarke je vezano za njegovu vjeru u moj talenat”, ističe Lugonjić.
Zahvaljujući Viti Blagojeviću, Lugonjić je postao prvotimac šampiona Evrope “Bosne”, napravivši uspješnu profesionalnu karijeru.
“On me je odveo u `Bosnu`, insistirajući da sam ja igrač za taj klub, a Bosna je tad bila prvak Evrope. Ja sam bio na raskrsnici da li studirati mašinstvo ili igrati košarku, a on je insistirao na toj prvoj probi, na kojoj sam zadovoljio i Svetislava Pešića i Milivoja Karaleića, koji su me odmah pozvali da igram”, prisjeća se on.
Lugonjić će kasnije završiti studije prava i ostvariti izuzetnu karijeru, igrajući u prvoj jugoslovenskoj ligi, između ostalih i za tuzlansku “Slobodu”, “Zagreb”, “Željezničar”, “Beobanku”.
Lugonjić navodi da je Vita Blagojević bio pod priličnim uticajem čuvenog profesora Milivoja Karaleića, koji je takođe prepoznavao njegov talenat za vođenje ekipe i za rad sa mladim igračima.
“Radeći sa mladima u školi kao profesor fizičkog, imao je pravi pristup i mnogi su iz te njegove posvećenosti i strasti crpili najbolje, a kasnije se afirmisali kao dobri sportisti. Imao je izvanrednu procjenu ko je talenat i šta je potrebno da bi se uspjelo, jedan pedagoški pristup kojim je uspevao da i one koji su sumnjali u sebe da li da nastave košarku, da ih odgovori od prestanka igranja. Davao je prave savete”, dodaje Lugonjić.
Vita je i kao igrač i kao trener dao mnogo, a imao je potencijala i za mnogo više.
“Svi smo igrali i učili košarku gledajući Vitu Blagojevića, Željka Markovića, Radmila Kovačevića, braću Perišić, i njihovo znanje je doprinelo da se mi bavimo košarkom. Svakako je to bilo zlatno vreme košarke u Foči, ja sam bio tada mlađi i čast je bilo nositi torbe takvim igračima, kada sam počinjao”, naveo je Lugonjić, koji već tri decenije živi u Beogradu.
Vita, kako su ga zvali sugrađani, rođen je 5. jula 1958. godine u Foči.
Završio je Fakultet za fizičku kulturu u Sarajevu, a poslije igračke karijere je radio kao profesor fizičkog u Beogradu.
Nakon teške povrede i operacije kičme, otišao je u prijevremenu penziju i vratio se u rodnu Foču.
Vita Blagojević je preminuo 25. oktobra, a dan kasnije je sahranjen na groblju Barakovac u Foči.
