Pripadnici takozvane Armije BiH, paravojne muslimanske formacije i radikalni islamisti prije 32 godine počinili su zločin nad pripadnicima JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu.
Prisluživanje svijeća i polaganjem bijelih ruža na početku bivše Dobrovoljačke ulice u Sarajevu godinama se porodice, kolege i prijatelji okupljaju 3. maja kako bi podsjetili na zločin nad nedužnim vojnicima i civilima koji su se 1992. godine mirno povlačili iz komande Druge armijske oblasti na Bistriku prema kasarni u Lukavici, a za koji još niko nije odgovarao. Ove godine zbog vaskršnjih praznika obilježavanje 32 godine od ovog zločina održano je 20. aprila.
U izvještaju MUP-a Republike Srpske, sudskim spisima i prema Republičkom centru za istraživanje ratnih zločina, ovaj događaj, kao i ubistva 2. maja, se vode pod zajedničkim imenom slučaj “Dobrovoljačka”, te se i broj od 42 poginula pripadnika JNA odnosi na sva ta dešavanja, a ne samo na poginule u Dobrovoljačkoj ulici.
Dana 2. maja 1992. godine u 12.00 časova izvršen je napad na Dom JNA u Sarajevu. Tom prilikom je bilo opkoljeno deset pripadnika JNA koji su u tim trenucima pružali otpor.
Oko 200 pripadnika jedinica teritorijalne odbrane takozvane republike BiH i “Zelenih beretki”, među kojima su bili Sakib Puška, Jusuf Juka Prazina, Emin Švrakić i drugi, kao i jedinica kojima je komandovao sarajevski kriminalac Ismet Bajramović Ćelo, držali su u blokadi, a potom napali 2. maja Dom JNA u Sarajevu, otvarajući vatru iz cjelokupnog raspoloživog naoružanja.
Prema podacima MUP-a Republike Srpske, u napadima koji su se odigrali 2. i 3. maja poginula su 42 vojnika i civila, od čega pet oficira, te je bilo 73 ranjenih, a 215 je zarobljeno ili oteto.
Prema podacima Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih, 2. i 3. maja 1992. poginulo je i ubijeno najmanje 28 pripadnika JNA.
MAJKA BOGDANA: SVE MI JE OSTALO OVDJE U DOBROVOLJAČKOJ
Svijeću i bijelu ružu na mjesto stradanja bez obilježja godinama prisluži i ostavlja i majka ubijenog osamnaestogodišnjeg vojnika JNA Zdravka Tomovića, Bogdana.
Na mjesto ubistva sina u ruci je donosila i jedinu uspomenu na svog sina, krvava dokumenta izvađena iz njegovog džepa godinu i po poslije ubistva, kada je Zdravkovo tijelo preuzela porodica.
“Sa mojim Zdravkom sve mi je ostalo ovdje u Dobrovoljačkoj. Ovdje je ubijen moj sin i svi moji nerođeni unuci. Moja kuća radosti nema. Ubili su mi ga i uvijek ću ih pitati: `Zašto dijete od 18 godina?`”, iz godine u godinu govorila je majka Bogdana, ne dobijajući nikakav odgovor već 32 godine.
Ne traži mnogo i kaže da traži samo da Sarajlije u Dobrovoljačkoj pruže ruku poštovanja prema nevino pobijenoj djeci i omoguće da se pomen dostojanstveno obilježava, bez uvreda.
“Zar je problem da se ovdje postavi obilježje i da mogu svratiti u svako doba da položim cvijeće za svog sina”, pitala je godinama majka Bogdana, ne dobijajući odgovor, a ni obilježje u ovoj ulici stradanja i zločina.
RAKIĆ: BILI SMO IZLOŽENI TORTURAMA
Akter događaja u Dobrovoljačkoj ulici je i Krsto Rakić koji je tada kao devetnaestogodišnjak radio u obezbjeđenju Druge armijske oblasti. Svojevremeno je spričao da su ih zarobli u Dobrovoljačkoj i odveli u kino-salu “Fisa” gdje su ostali do 6. maja.
“Bili smo izloženi različitim torturama, a najgore su prošli aktivni oficiri JNA. Dok su se povlačili, imali smo strogu naredbu da ne pucamo i svojom glavom garantujem da niko nije ni metka ispalio. Bili smo kao glineni golubovi, a iz kolone su nas pohvatali ko zečeve i skinuli u donji veš. Mnogi moji drugovi su tada ubijeni i ranjeni, ali sam ja imao sreću”, ispričao je Rakić.
Policija Sarajevskog kantona ni ove godine kao ni godnama ranije nije dozvoljavala prolazak srpskoj delegaciji na samo mjesto zločina iz bezbjednosnih razloga.
Porodice žrtava i predstavnici vlasti Republike Srpske krenuli su i ove godine 20. aprila autobusima iz Istočnog Sarajeva ka mjestu zločina nad vojnicima JNA, a put od Istočnog Sarajeva do lokacije u Dobrovoljačkoj u Sarajevu, obezbjeđivale su jake policijske snage pripadnika MUP-a Sarajevskog kantona i skup je protekao bez incidenata.
BEZBJEDNU EVAKUACIJU GARANTOVAO ALIJA IZETBEGOVIĆ
Drugog maja 1992. godine pripadnici takozvane Armije BiH napali su Dom JNA u Sarajevu i nekoliko drugih vojnih punktova u gradu i ubili 14 pripadnika JNA. Kao odgovor na te napade, pripadnici JNA su, istog dana, na sarajevskom aerodromu zadržali Aliju Izetbegovića, koji se u pratnji potpredsjednika vlade Zlatka Lagumdžije i kćerke Sabine vraćao sa pregovora u Lisabonu.
Izetbegović je odveden u kasarnu JNA u Lukavici, nadomak Sarajeva, radi pregovora o bezbjednoj evakuaciji vojnika, oficira i civila na službi u JNA iz komande Druge vojne oblasti, kao i drugih kasarni koje su bile pod opsadom muslimanskih snaga u Sarajevu.
U pregovorima su učestvovali tadašnji komandant Druge vojne oblasti JNA, general Milutin Kukanjac, komandant mirovnih snaga UN kanadski general Luis Mekenzi, član Predsjedništva BiH Ejup Ganić, a bezbjednu evakuaciju garantovao je sam Izetbegović.
Pošto je sporazum postignut, kolona sa vozilima JNA krenula je iz komande u naselju Bistrik, a na njenom čelu nalazio se transporter u kojem su, kao zaštitnici, bili Izetbegović, generali Mekenzi i Kukanjac.
GENERAL MEKENZI: BIO JE TO DEFINITIVNO NAJGORI DAN U MOM ŽIVOTU
Samo kilometar dalje, kada je transporter na čelu konvoja izbio iz Dobrovoljačke ulice, oko 20 teritorijalaca prepriječilo je vozilo, odsjekavši ostatak kolone, a iz okolnih kuća, sa samo pedesetak metara, muslimanske snage otvorile su vatru.
“Mogao sam da vidim kako vojnici TO proturaju cijevi kroz prozore civilnih automobila, koji su bili dio konvoja, i pucaju. Vidio sam kako se krv slijeva niz vjetrobrane kola”, napisao je u svojoj knjizi “Čuvar mira – put u Sarajevo” general Mekenzi.
Mekenzi je zapisao tada u svoju bilježnicu: “Bio je to definitivno najgori dan u mom životu”.
BEZ SUDSKOG EPILOGA
U Sudu BiH 27. oktobra 2022. godine počelo je dva puta odgađano suđenje članu ratnog Predsedništva BiH Ejupu Ganiću i još devetorici nekadašnjih visokih bošnjačkih vojnih i policijskih funkcionera optuženih za zločine počinjene nad pripadnicima JNA 3. maja 1992. godine u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici, a ovaj sudski proces još nije dobio epilog.
Zločin su počinili pripadnici takozvane Armije BiH, Teritorijalne odbrane RBiH i paravojnih muslimanskih formacija kojima su komandovali predratni kriminalci.
