Čitava istorija srpskog naroda u Sarajevu, ali i BiH, mogla bi se sažeti u rečenicu da je to bio dugi, viševjekovni kontinuitet trajanja i zatiranja, jer koliko dugo Srbi traju na ovim prostorima, toliko traju i nastojanja da se, ako ne sasvim zatru, barem svedu na mjeru i prostor koji drugima odgovaraju.
Istakao je to za “Glas Srpske” istoričar i dekan Filozofskog fakulteta u Istočnom Sarajevu Draga Mastilović, koji predvodi stručni tim zadužen za dolazak do dijela podataka koji će biti dio budućeg memorijalnog kompleksa stradalim sarajevskim Srbima u 20. vijeku u Istočnom Novom Sarajevu.
– Ono što se desilo sarajevskim Srbima u posljednjoj deceniji 20. vijeka je vrhunac procesa zatiranja, ne samo fizičkog već i ekonomskog, kulturnog, duhovnog, istorijskog. Na kraju se pretvorilo u zatiranje pamćenja i prava na pamćenje, koje, nažalost, i danas traje smatra Mastilović.
Iako se početkom ove godine pominjalo podizanje tog kompleksa na dijelu Vraca koji pripada Republici Srpskoj, od te ideje se odustalo, tako da će pet spomenika i muzej u znak sjećanja na stradale biti podalje od linije između Srpske i FBiH na sarajevskom području. Plan gradske vlasti je da “Park sunce” do 2024. postane svojevrsni simbol sjećanja na sve pogrome 20. vijeka, odnosno na stradale civile, od Prvog i Drugog svjetskog rata do posljednjeg Odbrambeno-otadžbinskog.
Mastilović smatra da je odabrana lokacija puno bolje rješenje, jer taj dio Vraca nije ni obimom ni konfiguracijom terena pogodan za gradnju takve vrste kompleksa, a postoji i bojazan od stalnih skrnavljenja. Namjena kompleksa je, kaže, da na dostojan način obilježi stradanje civila tokom 20. vijeku i bude ključno mjesto u izgradnji kulture pamćenja na ogromna stradanja.
– Ono što mi je prezentovano predstavlja odlično rješenje i biće, ne samo dostojan spomenik stradanja sarajevskih Srba, već originalno umjetničko djelo. Osim centralnog spomenika, u čijem središtu je Bijeli anđeo, tu je i umjetnički prikaz tri srpske sarajevske crkve, a na njihovoj poleđini LED displeji sa stratištima i imenima stradalih sarajevskih Srba civila u tri rata. Plan je da klikom na označeno stratište posjetilac dobije informaciju o istorijskim okolnostima koje su dovele do stradanja, ko je i kada počinio zločin i ko su bile žrtve – otkrio je Mastilović.
Za sadržaj na tim displejima je upravo zadužen kao istoričar.
– U narednom periodu prikupljaćemo građu o stratištima i nastojati doći do imena što većeg broja žrtava. Naravno, to neće biti moguće za sve žrtve, jer ni u jednom ratu nisu sve registrovane, ali je dobro što će takvo digitalno rješenje omogućiti kasnije dopunjavanje novootkrivenim stratištima i imenima žrtava. To podrazumijeva enorman posao i obimna arhivska istraživanja, ali se nadam da ću sa timom koji bude formiran uspjeti da posao obavimo na najkvalitetniji mogući način, u što kraćem roku – kazao je Mastilović.
Prema nekim dokumentima Državne komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u Beogradu, u Sarajevu je samo u toku Drugog svjetskog rata, na razne načine, stradalo oko 7.000 srpskih civila.
– Doći do njihovih imena i mjesta stradanja biće veliki izazov, ali ne i nedostižan. Veći problem će predstavljati Prvi svjetski rat i plašim se da tu nikada nećemo uspjeti popisati ni približno sve žrtve, pogotovo što podaci za neke austrougarske logore nedostaju. Što se tiče posljednjeg rata, tu je dobar dio posla već obavio Centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih civila Vlade RS i to, mislim, neće biti previše zahtjevan zadatak – zaključio je Mastilović.
Istraživanje
Draga Mastilović ne krije da se srpska istoriografija nije bavila do sada, na sistematičan i sveobuhvatan način, stradanjem sarajevskih Srba u 20. vijeku, već samo u fragmentima koji su ponekad bili i istrgnuti iz istorijskog konteksta, a posebno iz cjeline kontinuiteta od jednog vijeka.
– Da bi se dobila cjelovita slika sistematskog zatiranja Srba u Sarajevu, potrebno je jedno ovakvo istraživanje i sabiranje na jednom mjestu, što će u budućnosti sigurno predstavljati značajnu kariku u našoj kolektivnoj kulturi pamćenja – zaključio je on.
