Piše: Ljubiša Malenica
Domaći i strani posmatrači, u posljednje tri decenije, su imali priliku da posvjedoče disfunkcionalnost savremene Bosne i Hercegovine na čitavom nizu primjera, kako unutar same BiH tako i prilikom odnosa njenih predstavnika sa međunarodnim akterima. Posredni sukob u Ukrajini, koji kolektivni Zapad vodi protiv Rusije, samo je još jedan slučaj gdje se temeljna suprotstavljenost interesa političkih činilaca unutar same Bosne i Hercegovine jasno ističe. Zvanično, još 2015. godine je tadašnje Predsjedništvo odlučilo da BiH neće izvoziti municiju i oružje u Ukrajinu, što je izazvalo negativne reakcije preduzeća iz oblasti namjenske industrije u Federaciji BiH.
Organizacija za kontrolu malokalibarskog i lakog naoružanja u istočnoj i jugoistočnoj Evropi istakla je u svom izvještaju za 2021. godinu da su najveći izvoznici oružja i municije u regiji Srbija i Bosna i Hercegovina, pri čemu prva učestvuje u ukupnom regionalnom izvozu sa 65,8% dok druga sa 31,8%.
Godinu dana nakon toga, iako je sektor namjenske industrije u FBiH imao značajnih uspjeha, firme kao što su „Binas“, „TRZ Hadžići“, „Zrak“ i „BNT“ su se pronašle u problemima koje su doveli i do slučajeva napuštanja fabrika od strane radnika. Tvronica eksploziva „Vitezit“ je 2022. bila u stečaju i u njoj niko nije radio.
Samo godinu dana nakon toga, odnosno 2023. godine, raspoloživi podaci su pokazali skok izvoza oružja i municije iz BiH za 43% u odnosu za isti period 2022. Ilustrativno je da su naveći strani kupac bile Sjedinjene Države pri čemu je vrijednost samo toga izvoza iznosila 62 miliona maraka, nešto manje od polovine ukupnoga izvoza iz Bosne i Hercegovine.
Možemo sa sigurnošću pretpostaviti da je veći dio toga naoružanja, ako ne i sve, bilo prebačeno Ukrajini od strane Vašingtona. Saradnja Federacije BiH sa Sjedinjenim Državama u kontekstu sukoba u Ukrajini ne treba da iznenađuje s obzirom da su, na ovaj ili onaj način, Amerikanci za svakog od svojih balkanskih vazala pronašli ulogu u njihovom naporu slamanja Rusije. Poređenja radi, hrvatska firma „Đuro Đaković“ je u toku prethodne godine prihvatila posao pripreme američkih oklopnih transportera Bredli za ukrajinsko ratište.
U kontekstu namjenske industrije Federacije BiH, odnosno izvoza municije i oružja, zanimljivo je da su u periodu od 2018. pa sve do 2023. glavni uvoznici bile muslimanske zemlje, odnosno Egipat, Saudijska Arabija i Turska, dok se Amerika nalazila na spisku ali ne i u vrhu uvoznika. Uprkos ovoj činjenici, američka veza namjenske industrije Federacije BiH se može pronaći još 2013. godine kada su vlasti FBiH, vodeći se ciljem revitalizacije i ponovnog pokretanja namjenske industrije u tom entitetu, postigle sporazum sa američkom firmom Hovel Mašin (Howell Machine) o proizvodnji, razvoju i trgovini u oblasti oružja i vojne opreme. Još prema tadašnjem sporazumu, vlada Federacije BiH će ostati vlasnik pet velikih državnih preduzeća („Igman Konjic“, „Unis Gineks Goražde“, „Binas Bugojno“, „Pretis Sarajevo“ i „Zrak Sarajevo“) no upravljanje ovim preduzećima će preuzeti spomenuta američka kompanija.
Vijest da će američka kompanija Regulus Global kupiti 23% i 33% dionica u federalnim preduzećima „Binas“ i „Pretis“ samo je nastavak ovoga procesa i dublja integracija namjenske industrije iz Federacije BiH u sistem namjenske industrije samih Sjedinjenih Država te interesa Vašingtona. Trenutni američki interes, možda i u mandatu Trampove administracije, jeste održavanje sukoba u Ukrajini koji, po svemu sudeći, ulazi u finalnu fazu.
Nakon što su se pojavili video materijali raspakivanja oružja proizvedenog u Federaciji BiH od strane ukrajinskih vojnika, ne može biti sumnje da već postoje organizovani kanali, što nelegalni što polulegalni, kojima se municija i oružje prebacuju režimu u Kijevu iz Bosne i Hercegovine.
Sve se ovo odvija uprkos pozivu Rusije, još iz 2015. godine, da BiH Ukrajini ne isporučuje naoružanje kao i naporima Republike Srpske, koja je i pokrenula incijativu za zabranu. Predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, u nekoliko navrata je tvrdio da su fabrike oružja u Federaciji BiH zapravo pod kontrolom Sjedinjenih Država i NATO saveza. Dogovori federalnih vlasti sa američkim kompanijama Hovel Mašin i Regulus Global mogu poslužiti kao argumenti ovoj tvrdnji.
Istovremeno, postavlja se pitanje narušavanja međunarodnog humanitarnoga prava, no sasvim je jasno od građanskog rata u BiH te agresije na SRJ da kolektivnom Zapadu i lageru njegovih poslušnika međunarodno humanitarno pravo ništa ne znači, sem u onim slučajevima kada se isto može iskoristiti za promociju geopolitičkih i ideoloških interesa. I u ovom slučaju možemo očekivati potpuno zanemarivanje svih normi koje uređuju ovu oblast, a posebno kada se uzme u obzir otvoreno rusofobno ponašanje zamalo svih zapadnih država u periodu nakon početka ruske specijalne vojne operacije.
Situacija je nešto drugačija sa mogućnošću da Bosna i Hercegovina, zbog aktivnosti federalnih kompanija iz oblasti namjenske industrije, bude od strane Rusije, i uopšte, prepoznata kao učesnica u sukobu na teritoriji Ukrajine. Sjedinjene Države nisu ni najmanje zainteresovane za budućnost BiH kao bilo čega drugog do protektorata. Shodno tome, Vašington ne brine previše mogućnost da se Bosna i Hercegovina pronađe na zvaničnom spisku država neprijateljski nastrojenih ka Rusiji, što je status u koji sasvim sigurno može odvesti saradnja političkog Sarajeva, putem federalne namjenske industrije, sa interesima Vašingtona putem američkih kompanija.
Činjenica da akteri vlasti na zajedničkom nivou unutar BiH zastupaju potpuno različite stavove po pitanju naoružavanja ukrajinskih snaga te da svoje aktivnosti sprovode iz perspektive ovih stavova po ko zna koji put jasno pokazuje nedostatak logičnost administrativne strukture te odsutnost objektivnog smisla postojanja Bosne i Hercegovine kakva je ona danas. Štaviše, data unutarpolitička šizofrenija svoje postojanje ispoljava u indiferentnosti naspram BiH kao države od strane svih stanovnika, izuzev bosanskih muslimana, te istovremenih i upornih napora stranih činilaca da Bosnu i Hercegovinu što više centralizuju i pretvore u državu unutar koje će muslimanski elemenat imati političku dominaciju.
Prema pisanjima više različitih medija, uključujući sada i najpoznatije zapadne, stanje ukrajinskih snaga na bojnome polju je kritično. Hronični manjak municije, sa posebnim naglaskom na artiljerijske projektile, prati i manjak vojnog sposobnoga ljudstva. Demografsko stanje unutar Ukrajine je katastrofalno i priraštaj nikada nije bio manji od trenutka raspada Sovjetskog Saveza. Prema nekim autorima, u posljednje dvije godine broj stanovnika unutar Ukrajine je prepolovljen, odnosno varira između dvadeset pet do trideset miliona osoba. Sve ovo je praćeno jasnim, postepenim i rastućim uspjesima ruskih trupa na terenu. Gradovi koji su nekada bili u pozadini, a predstavljaju bitna ekonomska ili logistička čvorišta, kao što su Pokrovsk i Kurahovo, sada su na prvoj liniji i pod pritiskom ruskih jedinica.
S druge strane, pokrovitelji ukrajinskog projekta i režima Zelenskog, prvenstveno Sjedinjene Države, se još od konca 2023. godine suočavaju sa stvarnošću opadajućih rezervi naoružanja koje može biti dostavljeno ukrajinskim trupama. Istovremeno, industrijski kapaciteti Zapada nisu sposobni da u odgovarajućem obimu proizvode količine neophodne da se održava stanje na terenu, odnosno da se trupama kijevskog režima omogući bar neki vid pariteta sa ruskim snagama.
Sve ranije navedeno, posmatrano zajedno, jasno ukazuje na sve izraženiju slabost kako Kijeva tako i njegovih zapadnih sponzora. Sam Zelenski shvata da njegova lična bezbjednost zavisi od nastavka ratnih dejstava te sposobnosti da se stranim centrima moći, prvenstveno Vašingtonu i Londonu, predstavi kao i dalje korisno sredstvo u geopolitičkom takmičenju Zapada sa Rusijom, odnosno, šire posmatrano, Evroazijom.
Istovremeno, Zelenski je u nekoliko navrata upozorio – bolje reći zaprijetio Evropi – da postoji mogućnost radikalizovanja ukrajinskih vojnika u slučaju da nedostatak volje i materijalne podrške od strane Evropske Unije dovede do ukrajinskog poraza na bojnom polju. Ova prijetnja nikada nije bila formulisana kao takva prilikom javnih nastupa Zelenskog, no ne bi bilo prvi put da se oružja koje Zapada stvara protiv svojih globalnih konkurenata okrenu protiv toga samog Zapada i njegovih planova vladavine planetom. Osama bin Laden, Al Kaida, Islamska Država i druge terorističke organizacije predstavljaju upravo takve slučajeve. S obzirom na uspon digitalnih tehnologija te težnju ka digitalizaciji svih oblasti ljudskog života i rada, ukrajinske hakerske grupe koje sada stiču obuku na Zapadu te koriste zapadne resurse kako bi u sajber prostoru napadale Rusiju, već sutra mogu postati problem samoga Zapada.
