Našla se na životnoj raskrsnici između poziva za koji se školovala godinama i onog umjetničkog što je dugo tinjalo u njoj. Višedecenijski rad u stomatologiji zamijenila umjetnošću. Svaki dan je, kaže, novo platno, na kome ne moraš sve da naslikaš odmah, ali treba pustiti da prvi potez krene iz srca.
Doktor stomatologije Snežana Radović sa Sokoca zamijenila je za sada stomatološku stolicu, klinički kabinet, čelične i dijamant borere, štafelajem, kistovima, bojama i podlogama za crtanje i slikanje.
Ušla je u svijet likovne umjetnosti i privukla pažnju javnosti.
Nakon nekoliko kolektivnih izložbi sa Udruženjem umjetnika “Petorica iz Sokoca”, Radovićeva je spremila u susret Vaskrsu prvu samostalnu izložbu svojih slika i minijatura.
To je, kako je rekla, posebno raduje jer taj praznik nad praznicima simbolizuje pobjedu života, vječnost i ukazuje na nove puteve.
Radovićeva kaže da je ponosna što je njena prva izložba od tridesetak umjetničkih slika akrilom, kombinovanom tehnikom na platnu, staklu, kartonu, drvetu i minijatura upravo u njenom rodnom Sokocu i što je podršku za dalji rad dobila od porodice, kolega stomatologa i ljudi iz nove, umjetničke branše.
Iako je bila najbolji student svoje generacije na Stomatologiji Medicinskog fakulteta u Foči, dokazano uspješan stomatolog, nedavno je stavila tačku na dvadesetak godina rada u stomatologiji i vratila se svojoj prvoj ljubavi – likovnom stvaralaštvu koju je u godinama studiranja i rada u struci bila zapostavila.
Radovićeva je Srni ispričala da se slikarstvom u slobodno vrijeme pomalo bavila od 1995. godine, te da je nakon pauze zbog studija uslijedilo stvaralačko traganje za slikarskom tehnikom u kojoj bi se najbolje izrazila, krenuvši od grafike, tuša, ulja, preko kombinovane tehnike do akrila, kojim se sada uglavnom bavi.
“Akril radim na različitim materijalima, na platnu, staklu ili na komadu drveta, što mom radu daje i ekološki ton, tim prije što često podloga za crtanje bude odrezak drveta koji se ne može upotrijebiti u neke korisne svrhe, osim za moju sliku”, navela je Radovićeva.
Preko pripremljene podloge od komada drveta u obliku kruga ili ploče oslikava detalje akrilnim bojama, zatim nanosi zaštitni premaz koji slici daje poseban efekat, čime kupci često budu oduševljeni.
Kupaca za Snežanine slike ima i za sada može da živi od tog svog rada, uprkos vremenu digitalizacije i savremenih tehnologija u stvaralaštvu, što joj govori da je izabrala pravi put kada se našla na životnoj raskrsnici između poziva za koji se školovala godinama i onog umjetničkog što je dugo tinjalo u njoj.
NJeni motivi su, kaže, pejzaži, slikarske crtice prirodnih ljepota kakve samo Romanija ima, rijeke, stijene, drveće i sve ono što zapne za njeno umjetničko oko i probudi inspiraciju u duši.
Snežana je, sem umjetničkih minijatura, počela da se bavi izradom ukrasnih predmeta i minijatura tehnikom spaljivanja drveta, koristeći pirograf, što je veoma zanimljivo za posjetioce izložbi.
Na pitanje otkuda stomatolog u slikarstvu, Radovićeva tvrdi da je i stomatologija svojevrsna umjetnost u kojoj se na malom prostoru od nekoliko milimetara iskazuje osjećaj za ljepotu, vještinu i kreativnost, uz smirenost koja je potrebna da bi se postigao dobar efekat.
“Razlika je u tome što umjetnost nije stresna kao stomatologija, jer je veći radni prostor u kome je autor potpuno duhovno i fizički oslobođen ograničenja na širokom radnom polju, uz veću mogućnost umjetničkog izražavanja”, pojasnila je Radovićeva.
Ona vjeruje da je ljubav prema slikarstvu i tom vidu umjetničkog izraza rođena sa njom i bila potisnuta spletom dešavanja kod izbora zanimanja nakon srednje škole i da je zato uvjerena da će ljubav prema umjetnosti nadjačati struku i da će najvjerovatnije i dalje ostati u polju slikarstva.
“Jednostavno su se ispred mene jedna vrata zatvorila, a druga otvorila i našla sam se u novom polju”, kaže Snežana.
Prema njenim riječima, svaki dan je novo platno, na kome ne moraš sve da naslikaš odmah, ali da treba pustiti da prvi potez krene iz srca.
Raduje je, kaže, što svaki njen dan ispunjen novim detaljima, slikama, minijaturama, pripremama podloge za rad, otkrivanjem novina u ovom umjetničkom izrazu i što voli to što radi, što može svoj štafelaj da postavi bilo gdje u prirodi i čitav dan uživa posmatrajući i prenoseći najzanimljivije detalje na svoje polje stvaralaštva.
