Mještani naselja Kula, u opštini Istočna Ilidža, strahuju da su se u dvije kuće u njihovom komšiluku doselile desetine pripadnika ekstremističke vjerske grupe, odnosno sekte “Lev Tahor”.
Kako su ispričali za “Nezavisne”, ova sekta se navodno suočava sa optužbama za teške zločine, a dodatno su uznemireni saznanjem da bi ovdje moglo doći još nezvanih gostiju.
Stanovnici ovog naselja traže od nadležnih da se ovaj slučaj hitno i što prije izvede na čistac, odnosno da odreaguju institucije, jer, kako ističu, čuli su da ova grupa traži smještaj za još 30 osoba.
Šta je “Lev Tahor”
“Lev Tahor” je jevrejski ekstremistički kult koji, prema svjedočenjima bivših članova, uče djecu da ne vjeruju ljudima iz spoljašnjeg svijeta i da socijalne službe žele da oduzmu jevrejsku djecu kako bi ih podizali nevjernici.
Sekta je osnovana osamdesetih godina prošlog vijeka i njen primarni cilj je bio da se praktikuje judaizam kao i prije 5.000 godina.
Poglavar Helbrans i njegova desna ruka Majer Rozner su optuženi da su željeli da transportuju maloljetnu djevojčicu i da je pod prisilom udaju za devetnaestogodišnjaka, sa ciljem da začnu porodicu. Dok se presuda čeka, isplivalo je još detalja o tome šta se dešava unutar ovog kulta.
Mnoge djevojčice su se žalile da su porađane kod kuće, kako se njihov uzrast ne bi otkrio.
Sve je počelo kada se šestoro ljudi, među kojima su bili i baba i djed Mendija Levija (koji je uspio da se izvuče iz sekte) koji su pratili učenja Šolma Helbransa koji se preselio iz Izraela u Ameriku 1990.
On je kasnije ležao dvije godine u zatvoru zbog kidnapovanje trinaestogodišnjaka. Kada je izašao, pobjegao je za Kanadu i ponovo oformio “Lev Tahor” u planinama iznad Montrealna, gdje je Mendi Levi i rođen 2003.
Mendi je nakon bijega iz sekte iznio mučna svjedočenja.
“Od rane zore do osam uveče bi bili u školi i učili bi religiozne lekcije. Svakog dana majke su popunjavale upitnik koji smo predavali rabinu svako jutro. Na njemu su bile kvakice i iksići, zavisno od ponašanja. Ako bi uradili nešto loše, naša majka bi stavila iksić, na opštu radost sveštenika. Kada bi vidjeli da nismo bili dobri, tukli bi nas i uživali su u tome. Za pričanje na času je slijedio šamar, a ponekad bi nas izvodili ispred cijelog odjeljenja sa cuclom u ustima. Govorili su nam kako je loše ponašanje grijeh, a da se on skida samo kada nas tuku”, rekao je Levi.
Kada su 2014. vlasti u Kvebeku počele da postavljaju pitanja zbog manjka sekularnog obrazovanja, cijeli kult, koji je brojao oko 300 ljudi, se usred noći preselio u Ontario.
“Bio sam uzbuđen, to je bio prvi put da vidim auto-put i seoske životinje. Iznajmili smo dva sprata u hotelu u Torontu. Svi televizori po sobama su bili isključeni, a kablovi odnijeti. Znali smo da TV nije jevrjeski i da ne bi trebalo da ga gledamo”, prisjetio se Mendi.
Nakon godinu dana, grupa se preselila u Gvatemalu, gdje su mislili da će biti slobodniji. Putovali su avionima, a djeca su po prvi put nosila modernu odjeću kako ne bi odskakali. Stariji su im rekli da ne pominju da ih neko tuče, a dječaci su morali da prepoznatljive lokne sakriju ispod šešira. To je bio trenutak kada su mnogi počeli da vide spolji svijet kao slobodu, a ne neprijatelja.
U Gvatemali su postavili šatore na zemlji koju je kupio kult.
“Bilo je jezivo. Svuda su bile trudne četrnaestogodišnjakinje i naoružani čuvari. Ubijao sam zmije kamenjem”, otkriva Levi.
Život u Gvatemali nije mazio Mendija. Postalo je još teže 2016. kada mu je otac umro od nepoznate bolesti. Iako je razlog smrti i dalje misterija, Levi je ubijeđen da je to produkt kultove averzije prema bolnicama.
On i njegovih desetoro braće i sestara su odvojeni od majke i spavali su po tuđim šatorima, jer su vođe smatrale da ona ne može da ih odgaja u duhu religije.
Nakon toga je uslijedio poziv njemu i njegovoj sestri od vođa. Rekli su mu da ne mora da je oženi u Gvatemali, već da će ga prvo poslati u Kanadu, gdje će živjeti prelijep život. Nakon toga su mu dali putni dokument sa navodnim potpisom njegove majke koja mu je dozvolila da putuje sam. Noć pred polazak je proveo u kući bez prozora i sa naoružanim obezbjeđenjem koje je trebalo da se postara da Mendi ne pobjegne.
Posljednji put kada je vidio majku bila je uplakana jer nije znala šta će sa njim da se desi. Pozdravili su se, ali se nisu zagrlili jer je to zabranjeno. Odveden je u hotel i dat mu je telefon na koji je znao da se javi ukoliko bi ga pozvali u hitnom slučaju.
“U sobu je ušao jedan od vođa i rekao mi je da ne izlazim nigdje. Mislim da je stavrno povjerovao da neću pobjeći. Plašio sam se da će me ubiti”, rekao je Levi.
Ipak, skupio je hrabrost i ušao u kontakte na telefonu, pozvao je prvi broj ali nije bilo odgovora. Drugi broj koji je okrenuo je bio broj bivšeg donatora kulta. Levi mu je objasnio svoju situaciju, ali nije znao da mu kaže gdje se nalazi. Čovjek sa druge strane veze je obećao dječaku da će pronaći nekoga ko može da ga izbavi odatle.
Ubrzo je nazvao drugi čovjek koji je htio da ga pokupi, ali Levi je morao da sazna adresu.
“Rekao mi je da odem do portirnice i da tamo pitam. Bio sam preplašen, polako sam otvorio vrata jer sam mislio da je neko iz ‘Lev Tahora’ u hodniku. Jedva sam se spustio do dole i predao sam radniku za portirnicom telefon. Nekoliko minuta kasnije, taksi je došao po mene i uskočio sam u njega”, rekao je Levi.
Automobil ga je odveo do kuće čovjeka koji ga je spasio, gdje je ostao nekoliko mjeseci. Ipak bilo je potrebno dosta vremena da se privikne na normalan život. Odbijao je da jede hranu jer je mislio da nije dovoljno posna hrana, ili po njihovim običajima “košer”. Mozak mu je bio ispran i plašio se da izlazi napolje.
Spas je došao kada je Kanadska ambasada odlučila da ga pošalje u Kvebek.
“Da nije bilo pravoslavne zajednice nikada se ne bih spasio Lev Tahora. Nikada ne bih dobio potrebnu pomoć da nastavim dalje. Hasidisti nemaju ništa sa Lev Tahorom”, rekao je Levi o svojim spasiocima.
Danas Mendi Levi završava srednju školu u Kvebeku i živi sa staralačkom porodicom koja prati Habad Ljubavič verziju Judaizma. Zavolio je picu i počeo je da izlazi sa sekularnim Jevrejkama. Takođe, ošišao je svoje lokne.
I dalje se nije čuo sa svojom porodicom. Jednom prilikom su mu rekli da ako pošalje 200 doalra, moći će da priča sa svojom majkom. To je bio sav novac koji je ima, ali je ipak platio, samo da bi mu odgovorili “Ne, ne možeš da pričaš sa svojom majkom”.
Jedan njegov brat je uspio da pobjegne u Izrael, a sreli su se u Gvatemali kako bi vlastima rekli šta se dešava sa “Lev Tahorom”. Kod kuće u Kvebeku Levi planira da krene i na fakultet i da studira psihologiju.
“Prošao sam mnogo, mislim da mogu da pomognem ljudima”, rekao je Levi.
