Glumac Tihomir Stanić, koji je na 29. Međunarodnom festivalu malih scena i monodrame Republike Srpske u Istočnom Sarajevu dobio nagrade za najbolju monodramu “Na Drini ćuprija” i za najboljeg glumca, izjavio da je postao mudriji govoreći ovo djelo nobelovca Ive Andrića, čije su rečenice veliki znakovi pored puta.
“Svuda se naši ljudi prepoznaju i nađu u tom velikom delu, prepoznaju sopstvenu sudbinu, misao, možda nađu i neko uputstvo za kasnije, kroz život. Lično, govoreći Andrićevo delo, ja sam i sam postao mudriji, ako ništa drugo bar mi je život postao lakši, mnoge stvari mogu da predvidim i da prepoznajem da se to dešava i drugima, a ne samo meni”, rekao je Stanić nakon uručivanja nagrada.
On je istakao da čitajući Andrićeve rečenice čovjek može bolje da shvati šta mu se dešava, da mu njegov put bude nekako lakši, razumljiviji.
Stanić je dodao da je djelom “Na Drini ćuprija” Andrić na najbolji način na svjetskom nivou prezentovao srpsku književnost, umjetnost i kulturu.
On je u izjavi novinarima rekao da je veoma zahvalan organizatorima festivala i posebno publici u Kulturnom centru Istočno Novo Sarajevo, na izuzetno prijatnom dočeku.
Stanić podsjeća da mu je još 2000. godine tadašnji direktor Kulturnog centra Banski dvor u Banjaluci Vidosava Grandić predložila da uradi projekat “Na Drini ćuprija”, u formi monodrame.
“I ja krenem da tražim, i iz prva četiri poglavlja vidim celinu koja bi mogla otprilike da priča nešto što sam ja shvatio kad sam otišao u svoje rodno selo Šeškovci, zadnja pošta Kriškovci u opštini Laktaši”, navodi Stanić i dodaje da kada je vidio groblje, na kojem će nekad biti sahranjen, shvatio kako “čovek obiđe ceo jedan krug i vrati se tu odakle je krenuo”.
Stanić kaže da je i kod nobelovca Ive Andrića našao tu misao kako je Mehmed paša Sokolović, veliki vezir koji je svjetsku slavu stekao na kraju, kad je na njega izvršen atentat i kad je završio svoj život, na kraju ličio na ostarjelog i premlaćenog seljaka iz sela Sokolovića, koji je svoju bol liječio tako što je izgradio čuveni most preko Drine.
On naglašava da je sličnu misao i osjećaj doživio i prilikom gostovanja i posjeta srpskim naseljima na Kosovu i Metohiji – Goraždevac, Štrpci, Gračanica – gdje je i čuo i vidio da se Srbi osjećaju mnogo pritiješnjeni i usamljeni.
Sličnu atmosferu, kako je rekao, osjetio je i u Americi, igrajući na Berkliju na Katedri za slavistiku, pa u Vašingtonu, potom u Oslu.
On je najavio da ubrzo ide za Čikago gdje će biti u žiriju Festivala srpskog filma, gdje je u posljednjih 10 godina, koliko traje festival, dobio dvije nagrade, a za 14. decembar planirana je njegova monodrama “Na Drini ćuprija”.
“Poslije toga nastupaću ponovo na našim prostorima, jer mi je veliko zadovoljstvo da ljudima prenosim Andrićeve reči, ne samo na sceni, nego i u običnim prilikama, u autobusu, na putovanju, negde u kafani, i u bilo kojoj drugoj prilici ja kažem poneki deo ovog teksta”, dodao je Stanić.
