Centralna izborna komisija BiH (CIK BiH) objavila je 10. oktobra ove godine svoju naredbu, broj 05-1-07-11-2195-1/22 donijetu istog dana, koja je, nakon što sam je pročitao, u meni izazvala osjećaj frapiranosti nezakonitim radom ove komisije.
Naredbom je CIK naložio Glavnom centru za brojanje glasova u Sarajevu da ponovo izvrši brojanje glasova sa svih 2239 biračkih mjesta u Republici Srpskoj, i to za nivo predsjednika i potpredsjednika Republike Srpske. Da bi se razumjela sva količina nezkonitosti ove naredbe neophodno je najprije reći kako su preliminarni rezultati prebrojavanja glasova za nivo predsjednika Republike Srpske na svim biračkim mjestima u Republici Srpskoj pokazali da Milorad Dodik kao kandidat za predsjednika Srpske ima oko 30.000 glasova više od protivkandidata Jelene Trivić. Ovaj podatak, koji CIK nije objavio, od važnosti je zbog objašnjenja koje slijedi u nastavku.
S tim u vezi treba istaći da je Izbornim zakonom jasno propisano (član 5.30. stav 1. tog zakona) da je CIK BiH dužan da, kad se završi glasanje na glasačkim mjestima i prebrojavanje glasova, najprije utvrdi i objavi izborne rezultate. Dakle, ova zakonska odredba ne ostavlja nikakvu sumnju o tome šta je prva dužnost CIK-a BiH nakon prebrojavanja glasova. U konkretnom slučaju to znači da je CIK BiH, ako radi svoj posao prema zakonu, bio dužan da na osnovu prebrojavanja glasova i ukupnih rezultata sa svih biračkih mjesta u Republici Srpskoj najprije utvrdi i objavi izborne rezultate za predsjednika Republike Srpske. Da je postupao po toj svojoj zakonskoj obavezi, CIK BiH bi morao objaviti ovdašnjoj i svjetskoj javnosti da je na osnovu preliminiranih rezultata Milorad Dodik pobjednik predsjedničkih izbora u Republici Srpskoj i da je osvojio oko 30.000 glasova više od Jelene Trivić.
Međutim, flagrantnim kršenjem zakonske obaveze iz člana 5.30. stav 1. Izbornog zakona BiH CIK BiH je donio nezakonitu naredbu s početka ovog teksta. U čemu se ogleda njena nezakonitost? Ona je dvojaka i, suštinski posmatrano, ogleda se u sljedećem.
Prva nezakonitost. Ova nezakonitost se ogleda u tome što navedenoj naredbi CIK-a eventualno ima mjesta tek pošto CIK BiH utvrdi i javnosti predoči izborne rezultate za predsjednika Republike Srpske. Ali, čak i nakon toga ne slijedi pravo CIK-a da naredi ponovno brojanje glasova, jer član 5.30. stav 1. Izbornog zakona BiH propisuje da nakon što CIK BiH utvrdi i objavi rezultate izbora slijedi naredna faza koja se odnosi ne na CIK, već na opštinske izborne komisije, političke stranke koje su učestvovale na izborima, kao i koalicije, liste nezavisnih kandidata ili nezavisne kandidate. Naime, nakon što CIK BiH utvrdi i objavi izborne rezultate, lokalne izborne komisije i svi politički subjekti koje prethodno navedoh imaju pravo da, na osnovu člana 5.30. stav 1. Izbornog zakona BiH, traže od CIK BiH da ponovno broji glasačke listiće u određenim izbornim jedinicama, dok akreditovani posmatrač prema istoj zakonskoj odredbi ima pravo da od CIK-a zahtijeva ponovno brojanje glasačkih listića samo na biračkom mjestu na kojem je bio posmatrač.
No, bez obzira da li je zahtjev za ponovno brojanje podnijela politička stranka, koalicija ili akreditovani posmatrač, svaki od tih zahtjeva podrazumijeva da CIK mora prethodno da ga pregleda i utvrdi njegovu formalnu i materijalnu pravnu ispravnost te o svakom od tih zahtjeva mora da donese odgovarajuću odluku u skladu sa zakonom. Zašto CIK mora to da učini? Pa zato što ga na to obavezuje član 5.30. stav 4. Izbornog zakona BiH u kojem je za CIK doslovno i jasno propisana sljedeća zakonska obaveza:
“Centralna izborna komisija BiH može razmatrati zahtjev za ponovno brojanje glasačkih listića, ako su ispunjeni sljedeći uslovi:
1) da je zahtjev podnesen u pisanoj formi i da ga je potpisao akreditirani posmatrač, grupa od 50 ili više birača koji su glasali na istom biračkom mjestu, nezavisni kandidat, predsjednik političke stranke, nosilac liste nezavisnih kandidata ili bilo koji od predsjednika političkih stranaka koje su formirale koaliciju, ili opštinska izborna komisija;
2) da su u zahtjevu tačno navedene činjenice koje opravdavaju ponovno brojanje, uključujući članove ovog zakona koji nisu poštovani ili su prekršeni;
3) da je u zahtjevu naveden približan broj glasačkih listića za koje se vjeruje da nisu ispravni;
4) da je u zahtjevu navedeno kako bi ova povreda zakona uticala na izborne rezultate i
5) da je zahtjev podnesen Centralnoj izbornoj komisiji BiH u roku od tri dana od dana kada je Centralna izborna komisija BiH objavila izborne rezultate.”
Iz citirane odredbe je toliko jasno da, nakon što je prethodno utvrdila i objavila izborne rezultate, CIK BiH mora da odluči o svakom od zahtjeva za ponovno brojanje, na način što će o svakom od tih zahtjeva donijetu pojedinačnu odluku kojom će, na primjer, zahtjev odbaciti zato što je formalno nevaljan, tj. što ne sadrži sve podatke i dokaze koje mora da sadrži prema navedenoj zakonskoj odredbi, ili će, recimo, CIK svojom odlukom odbiti zahtjev zato što ne sadrži činjenice koje bi opravdavale ponovno brojanje glasačkih listića, odnosno zato što se radi o slučaju koji ne utiče na izborne rezultate.
Međutim, ništa od toga CIK BiH nije uradila, čime je flagrantno povrijedila ne samo već spomenuti član 5.30. stav 1. nego i član 5.30. stav 4. Izbornog zakona BiH.
Druga nezakonitost. Jednostavnije rečeno, za CIK BiH se, uzimajući u obzir sva prethodna objašnjenja i argumentaciju, može reći da nije htjela da radi svoj posao, odnosno da vrši svoju zakonsku dužnost prethodnog odlučivanja o svakom od zahtjeva za ponovno brojanje glasova i da o svakom od tih zahtjeva donese odgovarajuću pojedinačnu odluku u skladu sa zakonom. Umjesto takvog zakonitog obavljanja svojih dužnosti, CIK BiH čini drugu nezakonitu radnju koja ovaj put nije nevršenje svojih dužnosti, već se radi o prekoračenju ovlašćenja koja CIK BiH ima prema Izbornom zakonu. To prekoračenje ovlašćenja jedino ne stoji u odnosu na Vladu Rogića, člana CIK-a, koji je jedini zakonito glasao protiv nezakonite naredbe CIK-a o ponovnom brojanju glasova, pravilno ukazavši da takvoj naredbi nije bilo mjesta prema zakonu, jer je CIK najprije morao da utvrdi i objavi izborne rezultate. Takođe je gospodin Rogić pravilno obrazložio svoj stav i time što je zakonito istakao i to da, kako su prenijeli ovdašnji mediji: „Dobili smo prigovore, žalbe i zahtjeve, a nismo ih obradili. Ovaj CIK ni po jednom prigovoru ili žalbi nije donio rješenje, a mi donosimo naredbu o ponovnom brojanju glasova”.
Na ovaj način iz samog središta nezakonitosti dobili smo neoborivi dokaz u kako nezakoniti poduhvat su se upustili svi ostali članovi CIK-a glasavši za nezakonitu naredbu o kojoj je ovdje riječ. Ali, ima nešto što je promaklo Vladi Rogiću, ili možda mediji nisu prenijeli da je i to rekao, ako je rekao. O čemu se radi? Riječ je o nečemu što, kao i sve ostalo do sada, tako jasno piše u Izbornom zakonu BiH. Naime, u članu 5.30. stav 5. Izbronog zakona BiH je jasno, da jasnije ne može, propisano da CIK BiH ima pravo da po službenoj dužnosti naredi ponovno brojanje glasova “ako joj nije podnesen zahtjev za ponovno brojanje” od opštinske izborne komisije niti od onih političkih subjekata o kojima je prethodno bilo riječi, ili ako se takvi zahtjevi ne smatraju valjanim. Dakle, tek ako nije bilo takvih zahtjeva ili nisu pravno valjani Izborni zakon daje pravo CIK-u da može (ne i da mora) narediti ponovno brojanje glasačkih listića. S obzirom na notornu činjenicu, koju je potvrdio i član CIK-a Vlado Rogić, da je CIK dobio prigovore, žalbe i zahtjeve za ponovno brojanje, a nije ih obradio, očigledno je da je CIK prekršio i član 5.30. stav 5. Izbornog zakona donoseći nezakonitu naredbu o ponovnom brojanju glasova, iako je jasno da prema zakonu nije imao pravo da to učini po službenoj dužnosti.
Sve ove nezakonitosti CIK BiH na kraju pokušava da zaodjene nekom formom, ali i to čini na nezakonit način. Naime, u predmetnoj naredbi CIK-a od 10.10.2022. godine CIK se ne poziva ni na jednu od prethodno analiziranih odredaba Izbornog zakona BiH, iako su samo one bile pravno relevantne za zakonito postupanje i odlučivanje u datoj situaciji. Umjesto toga, CIK se u uvodu naredbe nemušto i nestručno poziva na član 2.9. Izbornog zakona, tačke 1) i 9) tog člana, iako nijedna od tih tačaka nema veze sa pravnom suštinom na koju je prethodno ukazano. Time bi da prikaže javnosti, naročito onoj brojnijoj koja nije vična pravu, kako CIK navodno u ovom slučaju radi po zakonu, iako je stanje potpuno suprotno od toga. Jer, tačka 1) člana 2.9. samo generalno opisuje da CIK BiH koordiniše i nadgleda zakonitost rada svih izbornih komisija, a tačka 9) istog člana Izbornog zakona kaže da CIK utvrđuje i potvrđuje rezultate svih izbora. S obzirom na sve prethodno rečeno, više je nego jasno kako u stvarnosti CIK nadgleda zakonitost rada ostalih izbornih komisija, kada on sam donosi ovakvu nezakonitu naredbu. I na kraju te naredbe CIK reče da protiv nje nema prava žalbe, što je onemogućavanje pristupa sudu radi zaštite izbornih prava. Na ovaj način CIK nam u stvari govori da on može da radi šta hoće, da preduzima ovakve radnje iako ih ne dozvoljava Izborni zakon BiH, i onda da tu svoju nezakonitu rabotu krsti kao naredbu, kako bi rekao da protiv naredbe ne može da se izjavi žalba Sudu BiH. I zaista, u Izbornom zakonu BiH je propisano (član 6.9) da se protiv odluka CIK-a može izjaviti žalba Sudu BiH. Međutim, nadam se da će u tom sudu, ili barem u Ustavnom sudu BiH u postupku po apelaciji, biti toliko moralni da ovo ne samo nezakonito nego i nemoralno poigravanje riječima i prevođenje odluke u naredbu sankcionišu njenim poništenjem. No, ako i tamo budu skloni ovoj nemoralnoj raboti, jasno je, barem meni, da iza ovakve naredbe CIK-a ne stoji vladavina prava nego najmračnije snage (što unutrašnje, što one izvana) koje bi da naš narod prevedu žednog preko vode i da prekroje demokratsku izbornu volju.
